Novi Sad,znamenite ličnosti,kockice zivota,kockice života

Koliko puta ste tokom šetnje kroz vaš grad prošli pored neke građevine i zapitali se kakvu ona istoriju krije? Ko je tu živeo, smejao se, plakao? Koje lepe priče su tu pričane?

Kockice su bile u možda do sada najlepšoj šetnji kroz naš grad. Sve je bilo u organizaciji Prirodno-matematičkog fakulteta i Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Novog Sada, a povodom 35 godina postojanja Zavoda.

Ono što je bilo zanimljivo jeste to na koji način su birane građevine koje ćemo obići. U drugom planu je bila arhitektura, a akcenat je stavljen na značajne ličnosti i osobe koje su ostavile pečat i trag kroz istoriju.

Obišli smo 10 građevina i kako vas ne bismo zatrpali sa informacijama i ostavili vam mogućnost da ih obradite i smestite u svoju memoriju, o ovoj odličnoj poseti pisaćemo iz par puta.

ZGRADA STARE POŠTE NOVOG SADA

Šta ako vam, Novosađani, kažemo da ste bili u hotelu Central sigurno nebrojeno puta, a da to ni ne znate? Današnja zgrada stare pošte nije oduvek bila pošta, jer je na tom mestu bio poznati novosadski hotel Central. Sve do 1885. godine zgrada uopšte nije bila javnog karaktera i bila je prizemna. U ovom, kao i u par drugih hotela redovno su se sastajali šahisti da odigraju svoje partije.

Takođe, tu se nalazio i atelje Tinke Stakić. Ona je i razlog priče o današnjoj staroj zgradi pošte u Novom Sadu. Ženske zadruge su u to vreme školovale žene za zanate i lepe umetnosti i Tinka je bila prva školovana fotografkinja. Takođe, bila je i šegrt kod čuvenog Singera. Pohađala je Visoku devojačku školu, imala je izražen talenat za slikanje i bila polaznica raznih kurseva tog tipa. Nakon nekog vremena, otvara svoj atelje, koji se nalazio upravo u ovoj zgradi.

Što se tiče samog izgleda zgrade, građena je u stilu klasicizma i neorenesanse i ima floralne dekorativne elemente. Ističu se likovi muškarca i žene na njoj. Posle Prvog svetskog rata (1927. godine), dograđen je još jedan sprat na ovu zgradu i smatralo se da je Novi Sad tako najzad dobio savremeno uređenu i organizovanu poštansku službu.

VILA U ELITNOM DELU NOVOG SADA

Deo grada Novog Sada u ulici Miroslava Antića krasile su vile koje su se gradile tada. Ovaj deo grada je bio poznat kao elitan sa luksuznim vilama. O jednoj od njih danas ćemo pričati.

U pitanju je kuća koja je građena između dva svetska rata u kojoj je živeo naš poznati i priznati lekar, primarijus dr Stevan Goldman. Stevan je 1957. godine postavljen za direktora Instituta za tuberkulozu, izgrađenog na osnovu odluke tadašnje Narodne skupštine AP Vojvodine, koji zvanično počinje sa radom 1960. godine.

Pripada akademizmu – stil gradnje. Građena je komforno i luksuzno prvobitno za tadašnjeg industrijalca, a kasnije postaje prebivalište napred pomenutog Stevana Goldmana. Danas je vlasništvo jevrejske opštine i izdaje se u zakup firmama.

Vila i dalje izgleda impozantno i odlično oslikava tadašnju raskoš kraja gde se nalazila. Zanimljivo je da je ograda originalna, što se na nekim mestima da i primetiti.

ZGRADA U DVORIŠTU PREKO PUTA IZVRŠNOG VEĆA

Pored ove građevine većina Novosađana ni ne prođe, jer mora namenski da dođe u taj deo i surovo zvuči, ali najviše u potrazi za parking mestom. Takođe, sigurni smo da veliki procenat posetilaca i turista, nikad nisu ni videli ovu zgradu.

Nalazi se u pasažu preko puta Izvršnog veća i gimnazije Isidora Sekulić i mora se ući u „dvorište“. Nekada je to bio elitni deo Novog Sada i tu su živeli posleratni direktori i uticajnije ličnosti. Zgrada se u tadašnje vreme kada je građena nalazila na glavnoj ulici, ali je sa novom gradnjom i zgradama bukvalno zatvorena. Iako je nekada krasila glavnu ulicu, sada na žalost ne dolazi do izražaja.

Građena je prvobitno kao jednospratnica, simetrično sa jednim velikim prostranim stanom.

A da li znate ko je Ana Cimer? Rođena 1906. godine u Aradu u Transilvaniji, jedan deo svog života provela je u ovoj zgradi. Lekarka, naučnica, etnološkinja i književnica ostaće zapamćena kao saradnica Alberta Sentđerđija, pronalazača vitamina C. Postaje naša sugrađanka 1943. godine, kada započinje lekarsku karijeru i nalazi se na čelu bakteriološkog odeljenja u Dispanzeru za plućne bolesti u Majevičkoj ulici.

Kao što smo naveli, činjenica je da je Ana 1936. godine radila u Segedinu kao asistentkinja Alberta Sentđerđija, koji 1937. godine dobija Nobelovu nagradu za otkrivanje vitamina C.

Njeni brojni naučni radovi objavljivani su u stručnim časopisima, ali je isto tako proučavala i prikupljala podatke o narodnom lečenju.

Život Ane Cimer

Zanimljivo je da ne postoji nijedna njena fotografija i o njenom privatnom životu se jako malo zna. Na žalost, po njenoj izričitoj želji sve njene zanimljive i vredne prepiske sa poznatim piscima, istaživačima i naučnicima su spaljene. To se odnosi i na sva pisma Sentđerđija.

Bila je udovica, nije imala dece, a najbliža rodbina je odbila da je neguje tako obolelu i nepokretnu i ona umire, bolesna i usamljena. Sahranjena je u Novom Sadu, a njen grob je jedva vidljiv. Predlog je da se na zgradi Dispanzera u Majevičkoj ulici postavi spomen obeležje, koje će podsećati na lekarku i književnicu Anu Cimer.

Toliko za sada, nadamo se da vam se dopalo, jer mi smo zaista uživali u šetnji. Družimo se u nastavku priče o znamenitim ličnostima Novog Sada.

Do sledeće šetnje, Vaše Kockice

Pročitajte tekst: Tobogan u muzeju kao eksperiment

 

Izvor:

“Ženska imena Novog Sada”, Gordana Stojaković, Svetlana Kresoja

http://www.zzskgns.rs/

https://www.geneanet.org/cartes-postales/view/33181#0

https://yandex.com/images/

Spread the love
  •  
  • 156
  •  
  •  
  •  
  •  
  •